At the gates of Babylon

hehe, sada mi je pala odlična tema na pamet... rad... da li mi hrvati uistinu radimo puno naprama drugima, te koliko dobijamo za to, te kakvi su općenito uvjeti u svijetu rada??? e, korisnik je za vas pronašao jedan odličan članak u National Geographicu. Poslušajte ovo...

Je li svijet umoran od posla???

Amerikanci možda vjeruju da puno rade, no prosječan zaposlenik u Južnoj Koreji odradio je 2390 sati 2003. To je gotovo 600 sati više od prosječnog radnika u SAD-u i 1053 sata više od norveških radnika.
Prema Državnom zavodu za statistiku, hrvatski su radnici 2001. odradili 1719 sati te 1709 sati 2002. (Broj sati ne uključuje obrtnike i zaposlene u policiji i obrani.)
Radni tjedan od šest radnih dana u poslijeratnoj Južnoj Koreji preobrazio je poljoprivredno gospodarstvo u ono utemeljeno na uslužnim djelatnostima, proizvodnji i industriji, te je povećao BND sa 75 milijardi dolara u ranim 80-ima na 477 milijardi dolara 2002.
Kad se narod obogati, broj se radnih sati smanjuje (!!). Prošle su godine južnokorejski radnici odradili 344 sata manje nego 1983. Radno vrijeme u Irskoj smanjilo se za 289 sati u istom razdoblju.
No takav trend ima ograničenje. Dugogodišnje gospodarski moćne sile zapadne Europe - Njemačka i Francuska - srezale su broj radnih sati u posljednja dva desetljeća pretpostavljajući da će se zbog manjeg broja radnih sati otvoriti nova radna mjesta i povećati prozivodnja. No, kako su Češka, Poljska i šest ostalih bivših zemalja komunističkog bloka s niskim plaćama ove godine pristupile EU, ta pretpostavka pada u vodu pred novom stvarnosti. Kako bi opstale na tržištu, neke od većih tvrtki starih članica Unije mijenjaju pristup i povećavaju broj radnih sati.
Usprkos općenitom bogatstvu SAD-a, mnogi radnici zaposleni u industrijama poput rudarstva i talionicama aluminija rade dulje stoga što ovise o prekovremenom radu. I neki zaposlenici u uredima, koji se ne odvajaju od svojih mobitela i elektroničke pošte, vjerojatno rade prekovremeno bez plaće ili priznavanja vremena utrošenog na rad izvan ureda.
Globalizacija bi mogla prisiliti zemlje da jedne od drugih preuzmu najisplativije metode. To bi moglo značiti više radnih sati za sve.

eto, pa se sad zapitajte: da li ja radim previše, ili premalo, i da li je to dostatno, ili pak uzaludno?

do chitanja...

evo vam još jedan tekstiiiiiiiiiiiiiiiiiich...

David Coverdale - The Last Note of Freedom

Here I am, burnin' man,
Singing the song of my open soul
Will time pass me?
all my dreams are heaven known.

I don't wanna be cheated,
I can't go on, in a world where love is beaten.

Rise up burnin' man,
seize the wild take command.
Days of thunder see me shine,
All my dreams turn out fine .

I know the suffering will end, my friend,
When the last note of freedom is rung throughout the land,
I know the hateful will burn,
When the last note of freedom is heard throughout the land.

I know the fear of dying,
Heard it from a meltdown blast
I know that lord have mercy,
It soon will pass.
I know it,
I don't wanna be cheated,
I can't go on, in a world where love is beaten,
Where love is defeated.

I know the suffering will end, my friend,
When the last note of freedom is rung throughout the land
I know the hateful will burn,
When the last note of freedom is heard throughout the land.

I know the fear of dying,
Heard from a meltdown blast
I know that lord have mercy,
It soon will pass.

We need love,
You gotta want it so bad,
We need it now,
So run to it fast.

I know it,
And the world will be cheated,
I can't go on, in a world where love is defeated.
I know it
I don't wanna be cheated,
I can't go on, in a world where love is defeated.

No, no, no, no, no, no, no.
Where love is defeated,
Can't go on, in a world where love's defeated.
No, no, no, no, no, no, no
No, no, no, no, no, no, no
The last note of freedom...

do chitanja...

ljudi, mene nešto jako zanima... evo, ovaj današnji fenomen muzike. OK, svi imamo muziku u životu, svi se time zabavljamo, u njoj pronalazimo tugu, utjehu, radost, veselje, ljubav, sve, ali... da se po muzici prosuđuju ljudi?! e to nikako ne shvaćam.

Jeli vam se ikad dogodilo da ste upoznali super momka/curu, koji/koja otkrije kako vi slušate skroz suprotnu glazbu nego oni, onu koju on/ona ne voli, te vam je zbog toga jednostavno rekao/rekla da ste u nekoj stvari jer slušate tu bolesnu glazbu?

Meni se to dosta puta dogodilo, i mislim da to nije fer. Ja slušam rock i metal, ali meni ne smeta imati ni prijatelja, a ni curu koja sluša, npr. techno ili cajke. Dok god su dobri ljudi, nije mi važno na što oni tresu glavama ili bacaju grudnjake. Al eto, to je danas veliki problem čovječanstva, odnosno, bolje rečeno, mladih. Ljudi se povlače, skupljaju međusobno, te tvore razne skupine, subkulture ljudi, koje se nerijetko tuku s drugima, da bi dobile prevlast u slušanju muzike. Vidio sam milijardu tuča jer bi jedan partijaner rekao nekome pijanom dugokoscu da je retardiran jer sluša tu bolesnu muziku. A događalo se i obrnuto. To, ljudi, nije u redu, jer tu nema solidarnosti, već se ponašamo kao da smo najgori neprijatelji. Svađe oko muzike su postale kritične skoro kao i svađe i predrasude oko vjere i političkih određenja. Još, kako su krenuli, počet će držati debate da su ljudi koji slušaju njihovu vrstu glazbe bolji nego oni ostali. I onda ćemo dobiti novi oblik nacizma :)). Vjerovali ili ne, u početku to zvuči bezazleno, ali kad se moja ekipa potuče sa ekipom cajkaša, meni to nije bezazleno, jer tu padaju svakakve prijetnje, uvrede i sl. I najviše mrzim kod osobe to da ima predrasude prema meni. Osoba me i ne upozna, a već tvrdim da sam debil, ovakav, onakav, jer ne slušam ono što se njoj sviđa. Ja sam muzički tolerantan, i ako cijela moja ekipa ide na neki partijanerski ili cajka tulum, ja ću ići sa njima, jer sam im prijatelj, a ne neki kreten koji se s njima ne druži jer ne slušaju istu muziku.

Samo da znate, ne postoji muzika koja je smeće. Svaka muzika valja, dok god ne navodi na stvari poput ustaša, partizana i sl. :)) u tom slučaju ne volim jedino thompsona, jer njegova nacionalistička sranja uzrokuju male unutrašnje ratove u našoj državi. No, to je već stvar vlade, pa ne bih htio ulaziti u to. Uglavnom, dok god je muzika normalna, i ok, svi smo isti. Ne postoji ni bolja, ni lošija, postoji samo ona koju volimo ili ne volimo. Jednostavno tako...

Do chitanja!

evo, danas dobih inspiraciju čitanjem članka u novinama u kojima je pisalo kako je boris mikšić (inače, jedan od predsjedničkih kandidata u Hrvatskoj, za sve one koji žive u divljini ili u Imotskome) tukao svoju ženu dok je bio s njom u braku... i onda pomislim... kako je čovjek simpatično izgledao kao osoba na televiziji, a na samu pomisao da je onakav bio u svojoj prošlosti, ne bi mu dao ni da vodi komunalno poduzeće, a kamoli našu dobru, lijepu domovinu :))...

u svakom slučaju, to me podsjetilo na jednu stravičnu priču o zlostavljanju, koja, nažalost, još uvijek traje, a kako je krenilo, teško će joj biti sretnog svršetka... prije otprilike 2 godine, jedna moja prijateljica mi se javila preko mobitela i plačući rekla kako me mora vidjeti jer ne zna što bi... i naravno, ja, dobra dušica :)), odlučio sam joj pomoći... i kad smo se vidjeli, priča koju mi je ispričala, bila je jako, jako, takoreći, panična...
ispričala mi je kako je njena 18-godišnja sestra trudna, sa momkom s kojim je cijela 2 tjedna zajedno... također mi je rekla kako joj sestra ne zna što bi i kako će otputovati s njim zauvijek... nisam znao što da joj kažem, ni kako da joj pomognem... rekao sam joj da bi trebala reći roditeljima dok nije prekasno (ako me shvaćate na što mislim), a u nijednom drugom slučaju nemam pojma što da učini...
i eto, nisam bio od neke velike pomoći...jer, sestra joj je rekla roditeljima, zatim je napustila školu i odselila se negdje, ni ja ne znam gdje... ali priče su počele kolati gradskim ulicama... i nažalost, iz druge ruke znam da su istina, iako sam ih isprve odbijao prihvatiti...

priča vam se ovako nastavila:
ta trudna sestra moje prijateljice je otišla sa svojim momkom u grad X i tamo su se vjenčali potajno, kod matičara. prošlo je par mjeseci braka i sreće, i naravno, teškog preživljavanja, kada je ona spontano pobacila. kada je to njen muž otkrio, i shvatio da su se vjenčali zbog nečega čega više nema, počeo ju je tući... i da, to je glavna tema ove priče...
tukao ju je, a ona se nije htjela razvesti, ni ostaviti ga, prvo iz ljubavi, a kasnije zbog prijetnje da će ju ubiti. pitate se, gdje je tu smisao??
e, pa ovako. njegov otac je jedan malo bogatiji čovjek, koji mu je obećao, pošto se vjenčao, da će imati dobar posao u njegovoj firmi (znate već te tatine sinove), ali u slučaju da se razvede od nje, vraća se na faks... on to ni pod koju cijenu nije htio, ali nije mogao ni istrpjeti tu činjenicu da je vjenčan s osobom koju je samo htio iskoristiti, i prema kojoj ništa ne osjeća...

rado bih vam ispričao hepi end ove priče, ali ona ga još nema... nema kraja... ta njena agonija još uvijek traje, sestra joj se također odselila pa ju više ne viđam, ali znam, jer priče još uvijek kolaju venama grada. kada će to prestati i kako??? bojim se najgorega, ali... znam da ja takvo nešto neću nikome nikada napraviti... nema teorije... a ako saznam da je ikad netko udario neku moju prijateljicu ili sl., onda mu je bolje da nosi pištolj sa sobom :))... vjerujte mi, svatko treba nekoga tko će ga paziti i štititi u životu... da je ta cura imala pametnije prijateljice i njihovu veću brigu, ne bi ona nikad s njim zatrudnila...

VI MI RECITE ŠTO VI MISLITE, AKO IMATE KAKAV KOMENTAR...

do chitanja...

evo, nedavno sam nabavio dvd-ove mad max...cijelu trilogiju... i baš sam jučer po ko zna koji put pogledao sva tri dijela... no, ovaj put sam u jednom od njih uvidio nešto više...

OSVETA...

htio bih nešto o tome reći... da li je ona opravdana? imamo li pravo željeti osvetu za nečim što nam je učinjeno??

Npr., kad vas netko ispred sviju ocrni, tako što vam izvuče stolicu na koju pokušate sist i vi padnete... recite mi, zar vam ne dođe da ga izbodete nožem?? i sada, je li ispravno tako se osjećati u sebi kad vam netko nešto loše napravi, ili je ispravnije nasmijati se i oprostiti mu... da li je osveta ispravna ili neispravna?

U filmu mad max, glavnom junaku je banda iz zabave ubila ženu, dijete i najboljeg prijatelja... je li se on trebao pomiriti s tim, ili ih sve poubijati, kao što je i učinio...

Naša draga Crkva propovijeda to kako svi moraju opraštati... da netko meni ubije moje roditelje, ne uhvati ga policija, a ja mu oprostim, zar to on neće ponoviti nekome drugome?? di je tu logika?? ja vam iskreno govorim, opraštanje ide u rijetkim slučajevima...

osveta je slatka, ali može imati teške posljedice... kada se želite osvetiti, morate biti spremni snositi posljedice svog čina, te biti pripremljeni na sve... i da, osveta ne smije biti ni lošija ni bolja nego što je vama bila... treba se znati granica... ali, ako se ne budete uopće osvrtali na to, već govorili kako nema veze, kako opraštate, to će vam ta osoba ponoviti, ako ne vama, onda nekome drugome... i onda ćete vi spadati u krivce jer ste to mogli spriječiti, a niste, jer vam je netko rekao da nije u redu osvećivati se...

there is no sense at all!

Isus je reka kako smo svi mi grješnici... pa ako je grješnik meni ukrao 100.000 kuna, zašto ja, koji sam isto grješnik, kao i on, nebi njemu vratio tako šta ću mu spalit kuću, koju će on sa tih 100.000 morat ponovo sagradit? i opet ćemo biti na gubitku, ali nema veze, jer ni on nije na dobitku...

možda sada govorim kao psihopat, ali mislim da CILJ OPRAVDAVA SREDSTVO, te da je osveta dobra, dok god nije gora od onoga što je vama učinjeno... to je moj zaključak... sve se vraća, sve se plaća...

a sada, možete se sa mnom složiti ili ne... na vama je da odlučite...

STAY ALIVE!

evo neman šta radit pa ću vam napisat još jedan odličan tekstić...

Judas Priest - Dreamer Deceiver

"Standing by my window, breathing summer breeze,
saw a figure floating, beneath the willow tree,
asked us if we were happy, we said we didn`t know,
took us by the hands and up we go.

We followed the dreamer through the purple hazy clouds,
he could control our sense of time,
we thought we were lost but no matter how we tried,
everyone was in peace of mind.

We felt the sensations drift inside our frames,
finding complete contentment there,
and all the tensions that hurt us in the past,
just seemed to vanish in thin air.

He said in the cosmos is a single sonic sound,
that is vibrating constantly,
and if we could grip and hold on to the note,
we would see our minds were free, oh they`re free...

Ah, we are lost above,
floating way up high,
if you think you can find a way,
you can surely try...

LAKU NOĆ SVIMA!

evo, danas u školi mi prijateljica rekla kako smo mi muški seksistička, šovinistička i bezosjećajna umišljena govna i kako bi svijet bio daleko bolji bez nas... a sve jer joj je profa da asa iz likovnog... jao nama...

Htio bih vam ispričati priču o jednom momku, koji je bio vrlo hladan prema svemu...a pogotovo prema svojoj curi...

Taj momak X je bio u vezi sa curom Y preko 2 godine (teško mi je za virovat, al eto). I u te 2 godine, ona je njega voljela i trpila...mnogo, mnogo... On ju je varao, derao se na nju, jednom ju je čak i udario...
ali ona je opraštala... progutala bi knedlu u grlu i rekla oprosti... zašto, nije mu bilo jasno... ali njoj je... to je bila ljubav... i nije mogla bez njega... nakon 2 godine on je nju pretukao skoro nasmrt...
i završila je u bolnici... no, nitko nije znao tko joj je to napravio... pala je u komu... on se isprve pravio hladan (kako je samo uspijevao), no jednog dana se pojavio u bolnici, došao do njenog kreveta dok nikoga nije bilo...i rasplakao se... plakao je pola dana i molio da mu oprosti, da se krivo odnosio prema njoj, i molio ju da se probudi iz kome... no, ništa se nije događalo... prošlo je tako i par tjedana, ali ništa...
onda je on odlučio... nije više mogao trpjeti... i pukao mu je film...
prerezao si je vene... i umro... našli su ga već mrtvog u kadi....kraj njega je bila poruka: ne mogu živjeti s tim da sam ubio osobu koju sam najviše volio na svijetu...

par dana kasnije...ona se probudila iz kome...

u čemu je poanta??? poanta je u tome da svaki muškarac, svaka osoba općenito, osjeća u sebi, ali to pokazuje ili više ili manje... sad je samo pitanje da li je to dobro ili loše...

ima jedna teorija, a ide ovako:

"Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu, ona je realna u svojim posljedicama"

toga su se držale žene kroz povijest... i danas je posljedica to da su muški stvarno postali bezobzirni.... ali nisu svi...

(bar ne ja :)))

...eto me.....budim se....dižem se....i tako...
dobro vam još jedno jutro...
eto, ide moj prvi dnevni post... i... aaaaaah... uopće neman volje razmišljat...
ništa se zanimljivo još nije dogodilo... ma... šaljem pozdrav maloj luci i plavushi (anchy)...
e, odlučio sam da ću svakih par dana u postovima pisat neke poznate i nepoznate tekstove iz pisama...pa, evo jedna danas, za koju mislim da ju svi znate:

Opća Opasnost - Jednom kad noć ukrade nebu

Jednom kad noć ukrade nebu,
sve što si voljela na njemu,
bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu,
ruke pamte samo ljubav najbolju.

Jednom kad usne ne budu htjele,
u strancu utjehu tražiti,
suze će srcu šapnuti da je pogriješilo,
jer nije ostalo tamo gdje je jedino voljelo.

Kad tuga jednom na vrata dođe,
a samoća zaboli,
hoćeš li moći ime moje,
sa usana svojih skloniti...

Bili smo jednom najbolji,
o nama su priče pričali,
i sad kad se sjetiš,
htjela bi vrijeme vratiti,
poslije mene su ti lađe slomile,
bure i vjetrovi,
bure i vjetrovi...

P.S. Ovo je za jednu curu, zna ona da je to njoj posvećeno :))

korisnik iz pakla vas pozdravlja!!
:)) eto i ja, zahvaljujući određenoj osobi, dobih svoj veleuvaženi, paklenski, neurotički, psihodelični ili što god već hoćete, BLOG...
ka ono...
e, ma meni vam se ne da puno pričat o mojim životnim događajima, jer su ispunjeni shitom... i nervozom...
ja ću jednostavno pisat....ono...
kako mi padne i šta mi padne na pamet, a kome to ne odgovara, može napustiti moj električni cirkus :))
aj pa se čitamo još... btw....probajte malo prokomentirat ove tekstove sa strane...kad ih sredim :))
kiss svim curama :))